Ovaj slijepi čovjek je sjedio na stepenicima jedne zgrade, sa konzervom blizu svojih stopala i natpisom na kojem je pisalo:
“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć”.
Jedan slučajni prolaznik, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u konzervi bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.
Savio se da bi mu pružio novac i, bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga i ispisao novi natpis.
Tijekom popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka i ugledao da je konzerva puna novčića i novčanica.
Prepoznavši ga po koracima, slijepi prosjak ga je upitao je li on nešto napisao na kartonu, i šta je napisao.
Prolaznik mu je odgovorio:
“Nisam napisao neistinu, samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješio se i izgubio u gužvi, ostavljajući starca bez odgovora.
Poruka je glasila: “Danas je lijep dan, a ja ga ne mogu vidjeti”.