PRIČA: Na blagajni supermarketa gospođa traži plastičnu kesu da stavi ono što je kupila

Na blagajni supermarketa gospođa traži plastičnu kesu da stavi ono što je kupila.

Blagajnica joj dobaci da plastična kesa nije ekološki u redu.
“Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!”

Gospođa ljubazno reče blagajnici:
“Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta”.
“Da”, reče blagajnica, “vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoline”.

Ipak malo uzrujana, gospođa započne priču:
“U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u prodavnicu, koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo sipale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama. Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i jako malo liftova. Nismo za relaciju kilometar-dva uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke. A nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu. Prale smo pelene, a veš smo sušile na konopcu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo znale da ima mašina za sušenje veša od 3.000 vati. Naš veš je sušila sunčana i energija vjetra.

Krpili smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta ni skupljanja za preprodaju.

Imali smo po jedan radio i televizor (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas, ekran veličine Švicarske.

Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhunji smo sve radile ručno, ne sa današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego što Đerdap može proizvesti.

Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa koju je trebalo ručno oštriti je bila sasvim dobra!

Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju. Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret.

Vodu smo pili sa česme ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.

Pisali smo mastilom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne kemijskim olovkama koje se bacaju poslije upotrebe. Naši su se muškarci brijali žiletima koji su trajali, a ne današnjim brijačima koji se bacaju poslije svake upotrebe,

Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret…

Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom, mama ili tata servisa…

Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak itd. Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za šta treba posjeći šume i šume.

Prema tome ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju!”