Henry Ford je poslovno došao u Englesku. Na šalteru informacija na aerodromu raspitivao se za najjeftiniji hotel u gradu.
Službenik ga je pogledao i odmah ga prepoznao, budući da su novine širom svijeta često pisale o Fordu. Stajao je u otrcanom kaputu i pitao za najjeftiniji hotel.
Službenik ga je nesigurno upitao:
“Ako se ne varam, vi ste gospodin Henry Ford?”
“Da”, odgovorio je.
Službenik se iznenadio: “Pratim vijesti i znam da vaš sin, kad god negdje dođe, uvijek odsjeda u najboljim hotelima i uvijek je lijepo odjeven. A vi pitate za najjeftiniji hotel i nosite kaput koji je, izgleda, stariji od vas. Jeste li vi milijarder koji štedi novac?”
Henry Ford je odgovorio:
“Nemam potrebu boraviti u skupom hotelu, jer ne vidim razlog da preplaćujem nepotrebne ekscese. Gdje god da odsjednem, ja sam Henry Ford. I ne vidim veliku razliku u hotelima, jer se u najjeftinijem hotelu možete opustiti čak i bolje nego u najskupljem. I ovaj kaput, da, u pravu ste, moj otac ga je još nosio, ali nije važno, jer sam u ovom kaputu i dalje Henry Ford. Moj sin je još mlad i neiskusan, pa se boji šta će ljudi pomisliti ako odsjedne u jeftinom hotelu. Ne brine me mišljenje drugih o meni, jer znam svoju stvarnu vrijednost. A milijarder sam postao jer znam isplanirati novac i razlikovati stvarne vrijednosti od lažnih”.