Točno je 17:32. Otac i suprug se vraća kući s napornog dana na poslu i nailazi na prizor koji ga ostavlja bez teksta. Njegovi mališani su još uvijek obučeni u pidžame, veselo se igraju u dvorištu, dižući prašinu, a oko njih su razbacane vlažne maramice. Vrata obiteljskog automobila njegove supruge su otvorena, baš kao i ulazna vrata njihove kuće, dok psa nema nigdje u vidokrugu.
S pomalo zabrinutim koracima, prilazi ulaznim vratima i ulazi u kuću, gdje ga dočekuje još veći nered. Lampa u hodniku je srušena, tepih izgleda kao da je pretrpio ozbiljno maltretiranje. Iz dnevne sobe dopire zvuk izrazito glasnog televizora uz dobro poznatu temu iz crtanog filma: “Paaaatrolne šaaaape ti priskaaaačuuuu u pomooooć…”. U dječjoj sobi je posteljina razbacana po podu, a igračke su posvuda rasute. U kuhinji, sudopera je prepuna prljavog posuđa, ostaci doručka stoje na stolu, dok je jogurt završio na tepihu. Vrata frižidera su širom otvorena, a kutija sladoleda se otopila na rubu šanka. Hrana za psa je rasuta po kuhinjskom podu.
Preskačući igračke i gomilu odjeće na stepenicama, žuri prema spavaćoj sobi u potrazi za svojom suprugom, strahujući da joj se nešto loše dogodilo. Svašta mu pada na pamet dok ulazi u kupaonicu. Tamo pronalazi nekoliko mokrih peškira, ispraznjene boce šampona koje su služile kao igračke u kadi, te toaletni papir razbacan posvuda po kupaonici.
Sve više zbunjen i uplašen, nastavlja prema spavaćoj sobi, već potpuno izvan sebe od brige. No, ondje ga dočekuje iznenađenje, zatekao je svoju suprugu, smještena u krevetu, uživa u mirnoj atmosferi, ispijajući šalicu kave i čitajući knjigu. Ona podiže pogled prema njemu i nasmiješi se.
Potpuno izgubljen, upita: “Šta se to ovdje dogodilo danas?”
Nasmijala mu se ponovno i odgovorila: “Znaš kako me, svakog dana kad dođeš s posla, pa ti se požalim da sam umorna, upitaš od čega sam umorna i šta ja to radim po cijeli dan u kući?”
“Da…” odgovori nesigurno.
“E, pa, danas to nisam radila”, rekla mu je s osmijehom.