“Jutros sam se vraćala sa bebom od deset meseci i sa punim kesama iz prodavnice.
Odjednom čujem: ‘Teto, teto čekaj’. Okrenem se i vidim dječačića romske nacionalnosti kako trči prema meni.
‘Ispao ti je novčanik.’
Ja uzimam svoj novčanik i ne vjerujem šta se događa. Otvaram novčanik, sav novac na svom mjestu.
Vadim 1.000 dinara i pružam dječaku, na šta mi on odgovara: ‘Ne, ne, ne trebaju mi pare, možeš li mi dati samo jednu bananu iz kese, nikada je nisam jeo?’
Srce mi se steglo. Izvadila sam sve banane koje sam kupila i pružila mu. Uredno se zahvalio, a ja sam krenula kući, ne vjerujući šta se događa.
A onda me pozvao: ‘Teto’, i kada sam se okrenula, šeretski mi je namignuo i rekao:
‘Pazi sljedeći put, neće ti svatko vratiti novčanik’ i otišao. Duša mala, plemenita, i dalje sam pod utiskom.”